Izazovi Partnerstva U Ustanovama Ranoga I Predškolskoga Odgoja I Obrazovanja U Vrijeme Pandemije Koronavirusa

Lozančić, Anka Jurčević Mirošević Jasna Kudek

Sažetak: Postojeće životne situacije izazvane globalnom pandemijom bolesti COVID-19 krizni su i uznemirujući dogad strok signaji koji mijenjaju obiteljski život. Stoga je važno pružiti podršku obiteljima u ispunjavanju njihove odgojne funkcije, ostvarivati kontinuiranu komunikaciju i dijalog te osmisliti smjernice i strategije za med strok signusobnim povezivanjem, zajedničkim sudjelovanjem djece i odraslih u različitim životnim aktivnostima. Posebnu pozornost potrebno je usmjeriti na obitelji djece koja imaju posebne odgojno-obrazovne potrebe. Svaka obitelj, bez obzira na postojeće sposobnosti i mogućnosti djeteta, želi da njihovo dijete bude prihvaćeno i uključeno u zajednicu i u kvalitetne programe kako bi se djetetu osiguralo poticajno okruženje i materijali za aktivno učenje i kvalitetan razvoj, kako se ne bi povećavali dodatni izazovi s kojima se obitelji suočavaju tijekom pandemije. S obzirom na manji broj istraživanja o korelatima učinkovite suradnje odgojitelja u vrijeme bolesti COVID-19, posebice u našem okruženju, cilj je ovoga istraživanja ispitati jesu li odred strok signene sociodemografske značajke odgojitelja (godine radnoga iskustva i stručna sprema) povezane s odred strok signenim aspektima kvalitete partnerske suradnje u ustanovama ranoga i predškolskoga odgoja i obrazovanja u vrijeme pandemije koronavirusa. Za potrebe istraživanja konstruiran je Upitnik o kvaliteti partnerske suradnje odgojitelja i roditelja u vrijeme izvanrednih životnih okolnosti izazvanih pandemijom bolesti COVID-19 koji je proveden na uzorku od 313 odgojitelja. Izračunata je korelacija izmed strok signu samoprocjene partnerske suradnje i godina radnoga iskustva te stručne spreme odgojitelja, dok je analiza varijance korištena za testiranje razlika u procjeni nekih aspekata suradnje s obzirom na radno iskustvo odgojitelja. Rezultati provedenoga istraživanja pokazuju kako odgojitelji partnersku suradnju s roditeljima u vrijeme pandemije koronavirusa procjenjuju kvalitetnom te se smatraju kompetentnima u izgradnji partnerskih odnosa s roditeljima, kao i u pružanju podrške roditeljima djece s teškoćama. Odgojitelji s više godina radnoga iskustva smatraju se manje kompetentnima u korištenju digitalne tehnologije te smatraju kako im u tom aspektu treba više teorijskoga usavršavanja i praktičnoga iskustva.Alternate abstract:The current living circumstances caused by the global COVID-19 pandemic are considered to be deeply disturbing as they have resulted in significant changes in the lives of families around the globe. Special attention needs to be directed towards families with children with special educational needs. Since there are relatively few studies analysing the coherence of effective cooperation with educators during the pandemic, especially in our surroundings, this study aimed to examine whether certain sociodemographic characteristics of educators (years of work experience and professional qualifications) are related to specific aspects of the quality ofpartnerships and cooperation in early childhood and preschool education institutions during the pandemic. For the purpose of this study, a Questionnaire on the quality ofpartnerships between educators and parents during the out-of-the-ordinary life circumstances caused by the Covid-19 pandemic was developed and distributed to 313 educators. Correlation coefficients were calculated to test the relationship between the educators' self-assessment of their partnerships and cooperation with parents and their work experience (in years), as well as their professional qualifications. Analysis of variance was used to test the differences in the assessment of some aspects of cooperation with regards to the work experience of the educators. The results show that educators assess their partnerships with parents during the pandemic as being of high quality and perceive themselves as competent in building partnerships with parents of all children, as well as in providing support to parents of children with disabilities. Educators with more y ars of work experience consider themselves as less competent in using digital technology and believe that they need more theoretical knowledge and practical experience in this aspect.